|
'Ekstazi na panonski način' |
|
Autor: Ž. Tomac
|
|
Utorak, 17 Ožujak 2009 |
Ne znate vi tu priču?! Ono s kriškama babure umakanim u mljevenu ljutu papriku. Ili možda znate. Samo se malo skrivate i tako izbjegavate da vas nepotrebno jebu ovi koje 'ni vilama ne možeš taći'. A bit će da vas ipak ima, jer od najavljena dva koncerta sada ih već ima osam, što održanih, što rasprodanih. I kao što reče jedna Lunja, 'nikako da se odlučim koja mi je pjesma najdraža, tek što pomislim na jednu, sutradan mi se već druga sviđa, i tako u krug'. No ipak, možda u ovom (pazi sad) kriznom trenutku, da izvadim iz konteksta čisto ljubavne pjesme jedan stih.........
Da od silnih briga Bog posustane
Pa me zamoli da ga odmenim
Ne bi bilo lepo da mu dok ne ustane
Svet na bolje promenim
Nije meni ustvari ništa, bar ne išta neizlječivo, samo mi se tako puno miješaju lijepe i ružne stvari pa sam onda zericu zbrčkan i nemam inspiracije. Ajmo najprije o ružnima. Recimo ovako, slušate na šanku priču kako čovjeku nisu na plaći uplatili ratu za kredit i kako ga je banka zajebavala zbog toga i kako je on pitao nadređene što se desilo i kako je dobio ležeran odgovor – jebiga, nismo imali dosta love za sve pa nismo platili kredite. Ali nisu ni rekli nikome. Dok sranje nije isplivalo. Ili pak ovako. Napustite firmu prije prosinca 2007-me a dobijete poreznu karticu za 2008-u, naravno bez isplate ikakvog neta, s obavezom doplate poreza po konačnoj poreznoj prijavi a samo zato što poslodavac nije uplaćivao poreze i doprinose na vrijeme pa je uplatio zaostatke u siječnju i veljači 2008-me. I sada umjesto da mu dohvatite jaja s dvije cigle, vi sretni što je i naknadno uplatio, bolje i tako nego da imate rupa u mirovinskom (iako je veliko pitanje koliko će mirovinsko uopće vrijediti, ali stvar je principa).
A na televiziji vam reklamiraju tečajeve uvođenja štednje! Tko tu koga zajebava da mi je znati? Davno smo mi naučili kako se štedi i kako se strogo poštuje spisak kad se ide u kupovinu. Davno smo naučili i onu narodnu mudrost da 'čovjek može biti takvo govno da će mu lijes biti duži od sprovoda'. Davno smo mi naučili i da 'čovjek koji ima dva sata nikad nije posve siguran kada je za nešto pravo vrijeme'.
Mogao bih ja pisati i o tome da su, bar za sada, jedino Pančo i Vincar viđeni s tanjuračama na njivi. Svi ostali se suzdržavaju od svih mogućih zahvata uobičajenih za ovo doba godine. Čak ni kod pete litre ne nasjedaju na provokacije da je krajnje vrijeme da se naruči kamion šljunka za uobičajenu minimalnu količinu svakogodišnjeg betoniranja. Ova dvojica s početka su ili skroz pukli ili će se pak dogoditi da će se njihovi proizvodi plaćati obiteljskim zlatom. Znate ono, već viđeno na ovim prostorima, za kakvu ofucanu kokicu i malo brašna onaj prsten što ga dugo čuvate u obiteljskoj škrinjici.
Zato se treba lijepo iskopčati, ako nije baš moguće tokom tjedna a onda za vikend svakako. Nama je ovaj puta u iskapčanju pomogao prof. Emir Hodžić i njegova ekipa iz Planinarske sekcije Duštva diplomiranih inženjera i prijatelja kemijsko-tehnološkog studija. Prije dvije ili tri godine smo se sreli u Maksimiru, strina i ja na kavi u Švicarskoj kući a on s ekipom iz šetnje, pozdravili se, popričali kratko što ima nova na Moslavini i eto njega sa cca 120 ljudi na izlet.
Poveli smo i Šteficu jer je to prevelika grupa da bi ja to mogao sam voditi a treba se sama za sebe brinuti i zaraditi si za cijepljenje protiv bjesnoće i ostalih pošasti koje vrebaju u šumi. Mala kučka je ulijetala u kadar fotoaparata unatoč strogom dogovoru od zadnjeg izleta. Tako ni fotografiranje mog novog ruksaka nije moglo proći bez nje.
Za ruksak zahvaljujem ekipi iz VG, poklon mojih dragih prijateljica za rođendan. Iskoristio sam lanjski godišnji da ih obiđem, malo smo se osladili kolačima, onda sam se osladio i svirkom (Ne)normalnih u Klubu 100 a onda smo izveli nekoliko čarobnjačkih zahvata i dokopao sam se jedne ulaznice za prvi koncert u Kerempuhu. Kud ćeš bolje. Meni kriza ne može ništa dokle god imam ovakvu ekipu oko sebe. Nada je pak uz pomoć jednog jako jako poznatog glumca izvukla još dvije ulaznice za treći ili možda četvrti koncert pa smo tako usrećili još dvije dobre duše.
Izlet je počeo nekakvom rakijom koja me podsjetila na legendarnu rakiju 'koja zamjenjuje 86 % svih potrebnih lijekova a tako je zajebana da kada popiješ malo pola sata ne možeš reći hvala'. Lidija je izgleda donijela baš takvu. U vrlo malenoj pljoski. Očito obiteljska filijala HZZO-a nije odobrila veću količinu toga lijeka što je bila potpuno ispravna odluka jer se do kraja ove priče dogodilo da čak i konji lete. Uz svu ljekovitost očito da ima i malo halucinantnih nuspojava.
Ovi moji pak, čim se spomene fakultet pomisle na studente i studentice. I naravno, istog časa prosline. Zato je njih bilo tako puno u grupi za potporu. A onda su bili malo razočarani i zbijali su šale na račun raspona godina koji je Emir deklarirao u dogovorima za izlet i stvarnoga. I onda je to čula Simona. Pazi sad, nije ona sa 'farme', ali je jako draga curica i nju fakat možeš jedinu svrstati u ono 'željeno' što je profesor u startu deklarirao. Međutim, ona je istog časa shvatila da prebacivanje u grupu za potporu garantira bolji provod. A da Simona ipak bude na 'farmi' pobrinuli su se naši konjogojci koji su isto iskoristili lijep dan i dojahali iz svih smjerova, našli se gore na prijevoju i uspostavili čvrstu suradnju sa planinarima. Možda ipak više sa planinarkama. Tu sam malo ostao zbunjen jer su ovi muški iz grupe za potporu ili zericu srameći ili se panično boje da ne budu uslikani a u konjogojskoj ekipi je bilo nekoliko izuzetnih jahačica (ja sam na prvi pogled zamijetio bar dvije) s kojima bi bilo jako dobro uspostaviti jako čvrstu suradnju.
Na 'farmi' je bilo i kobasica jedino ne smijem reći 'čija kobasica je bila najbolja'. Drage moje znatiželjne čitateljice da bi saznale tko u našem selu ima najbolju kobasicu morate doći na izlet, takva su pravila.
Ako se malo opustite u gore opisanom smjeru onda vas ova Garićka kula neodoljivo podsjeća na Muzaferbegovu kulu iz jedne knjige Borisa Dežulovića i nemojte mi reći da niste bar pomislili, ako ne i probali.....
Sve ostalo je jako jako privatno i nije za javnost a bilo je toga........
Sad utuli fenjer, sakrij šibicu
Mesečev ću prah tek da istrunim
Da u mraku lovim zlatnu ribicu
Da joj želju ispunim |
Turizam 
