|
Autor: Ž. Tomac
|
|
Srijeda, 08 Travanj 2009 |
Tjedan je počeo emisijom Phone box Radija 101. Neki zajebant je naručio pjesmu 'Da ti je BMW' uz gromoglasni smijeh ekipe u pozadini. Pjesmo ko pjesma, ništa posebno. Jedino što se uobičajeno pjeva 'Da ti jebem V'. Nastala je tamo negdje cca 1993-će i pjevala se nekim drugim likovima. Sada se pokazalo da je primjenjiva i puno godina kasnije. Tjedan je pak završio našim ulaskom u NATO. Između toga je bila samo recesija. Ništa posebno.
Kažu da je ove godine u Podgariću bilo nešto manje ljudi iako se meni baš i ne čini tako. Iskreno rečeno, Darko nije baš pogodio sa Cvjetnicom osim što je bilo prekrasno vrijeme za izlet. Naravno da bih ja rekao da Cvjetnica ne mora nužno isključivati odlazak na izlet. Sve se to dade prilagoditi uz malo dobre volje. Osim kada je Matek u pitanju. Ali imamo mi u Samarici prilagodljivog župnika s kojim se dade štošta dogovoriti. Kasnije je na Humci primijećeno da su neki čak i klanjali. Tako smo i mi mogli održati misu. Procesiju smo ionako već održali.
Dio ljudi je otišao u Strasbourg/Kehl, il' na proslavu il' na prosvjede. Dio se pridružio još nekim neobičnim ekskurzijama ovih dana ali ne bi ja o tome. Recesija je prorijedila ostale.
Pokazalo se da su zagorci žilavi kao i uvijek. Njih je došao pun autobus (MIV, Tonimir, PS VŽ županije). Zagrepčani sigurno nisu žilavi ali s obzirom na koncentraciju svega i svačega u tom gradu oni očito najbolje financijski stoje pa je i njih došao pun autobus (Naftaplin). Treći pun autobus nije uspio proći dalje od Jelenske, zadržao ih je preobilat roštilj. Ostali su došli kombijima i autima (Daruvar 20, Jelengrad desetak – možda i više, desetak pod firmom Zuccon, desetak domaćih i naravno, naša draga Simona. Baranju je izgleda najteže pogodila recesija, srce ih je natjeralo pa su obećali da će doći ali nisu došli.
Štefica je pogledala lijevo i desno, znalački odšacala grupu, čitavih pet nanosekundi razmišljala o tome hoćemo li možda smetati Predsjedniku a onda je mahnula repom za polazak i ljudi su se razmilili po šumi u raznim smjerovima.
Naša grupa je išla strmo i direktno gore iza hotela što je u pozadinskim redovima rezultiralo bogatim izljevima oduševljenja u obliku svekolikog verbalnog folklora za slične prigode. One koji su bili posebno oduševljeni lijepo smo na Gariću nagradili dodacima pa smo Mijajaca pozvali na stazu koju smo odabrali samo zbog Simone (da nas bolje pamti) a ekipu iz Daruvara smo poslali tzv. plavom markacijom što je njih toliko oduševilo da su prigovarali čak dva sata nakon jela, i pila, i odmaranja.
Na Humci smo zatekli zericu neobičnu situaciju, kao da je Predsjednik nešto posustao pa su se izvođači radova malo raspustili ili ovo pak nije čin Predsjednikove volje nego si je neki smrtnik zadao preambiciozan projekt kojeg sada ne može dovršiti. Bilo kako bilo, nije lijepo vidjeti razbacan građevinski materijal svuda okolo uz neizbježne hrpe ostalog smeća. Mi smo to probali maskirati dobrom zajebancijom što nam je uvelike uspijevalo. Gotovo smo postigli status kolektivnog doktorata u objašnjavanju zašto je Ana Ugarković kontinuirano pozitivna ličnost a za Sanadera se to recimo ne bi moglo reći (nitko od diskutanata osobno ne pozna ni nju ni njega). A kad je tek došao na red razmatranje modela po kojem je EUnija radila onog snješka na Sljemenu veselju nije bilo kraja. EUnija se sva spetljala objašnjavajući da je snješko bio krupan i da je ona samo radila proporcionalne oblike svih dijelova tijela. Mi smo ju uvjeravali da ima nas u društvu izrazito krupnih i neka nam vjeruje na riječ da nam nisu svi dijelovi proporcionalno krupni. Ne znam da li je shvatila ili će trebati kakve druge metode uvjeravanja.
Sve je više manje prošlo u redu. Bilo je nekih prigovaranja na markacije pa ne bi bilo loše da se nabavi nešto boje i da ove godine malo popravimo markacije i putokazne table. Ako je uopće u ova krizna vremena moguće igdje izvući kakvu materijalnu donaciju. U ova krizna vremena se zaobilazi čak i elementarna runda pića jer se svi poznajemo pa prevladava panični strah koliko će runda iznositi ako krivo procijeniš broj ljudi na šanku ili već negdje drugdje. Zato sam na brzinu obišao okolo, pozdravio se sa svima, obišao one što su se sakrili u šumi a Darku ostavili samo nadu da će kriza iduće godine malo jenjati pa će biti i više ljudi i više rundi.
Pogledao sam Šteficu i znam da je od prve shvatila da je to značilo 'sedam deci' pa smo pojačali saksofone u 'Odlazi cirkus' i počeli se penjati prema našem dijelu Moslavine. |
Turizam 
