Kako uglavnom pišem o jazzu, ovom albumu privukla su me u prvom redu imena kontrabasista Žige Goloba ( glazbenik iz Slovenije, impresivne jazzističke biografije, suradnik velikih imena na svjetskoj sceni; poput Big banda RTV Slovenije, Primoža Grašiča. Garretta Walla, Chrisa Eckmana, a od hrvatskih napominjem trio s Matijom Dedićem i suradnju s Tamarom Obrovac, ali i s Boškom Petrovićem!) i bubnjara Krune Levačića ( evo samo neka od suradničkih imena iz njegove glazbene putovnice: Charile Mariano, Gianni Basso, Achim Kaufman, Nat Reaves, Joachim Urlich Orchestra, Michael Heupel, Simone Zanchini, Marco Tamburini, Martin Gjakonovski, Matija Dedić, Glauco Venier, Thomas Klausen, Ladislav Fidry, Boško Petrović, Saša Nestorović, etc…) .

  Udaraljke svira Blaž Celarec, koji je i producirao album s Boštjanom Podlesnikom ( snimano u studijuma Attic i Melopoja, mixano u Pragu, u Sono Records studiju). Celarec je bio student roterdamskog Konzervatorija, nakon toga studira na Kubi kubansku glazbu. Gitaru svira Uroš Rakovec, vrlo lirično, poznat nam još od suradnje s Tamarom Obrovac…dakle, uz pjevačicu suptilna glasa, Astrid Kuljanić (ex Putokazi!) – postava glazbenika garancija je dobra zvuka i odličnog ugođaja.

  Ovo naravno nije jazz ploča, ali je bliska jazzu, kao i pop glazbi, no nije to lako definirati. Riječ je o autorskim skladbama koje pozivaju na slušanje, zavode i opuštaju. Ovo je divna i uhougodna glazba. Mislim da neke ladice i okviri nisu potrebni. Nakon dva-tri slušanja album počinje plijeniti, a onda sve više i više, dok na koncu na CD playeru ne stavite opciju repeat disc i tako u beskraj.

  Na albumu tako metaforičnog naslova, jedanaest je autorskih skladbi i jedna obrada. Gost na ploči je Blaž Pucihar na klaviru. Većinu, neću reći tekstova, nego – poezije ( ovo je zbilja hvalevrijedan i rijedak primjer iznimno poetičnog albuma!) napisao je Levačić.

Uvodna skladba «Jedan dan» odmah najavljuje vrlo meditativnu ploču, s jednim od ljepših stihova hrvatske glazbe:

«Rosa je da smoči cipele, kapi pit,pod suncem sretan bit, pčela je već otišla na put, svukla je od bisera kaput ».

Pjesma «Muzika» govori o odnosu istinskog umjetnika i njegove umjetnosti   («stanuješ u ušima, u mislima, puna mi je glava tvojih odraza»), te razigrana «Nesmotrene cipele», pa ljetni nebosklon u skladbi «Noć», uspavanka «Laku noć», vrlo angažirana «Pazite» i «Za dragu tebe», hommage Nini, koja više nije s nama…

U odnosu na njihov prvi CD, «Brisanje prašine», ovo je definitivno napredak čizmama od sedam milja, a iako je Kruno rekao: "Ovo je, zapravo, završetak nečega. Nečega što smo počeli prije dvije godine, pa smo bili nezadovoljni time, a stvar je u tome da smo sad jednako nezadovoljni kao i onda, ali smo u međuvremenu zaključili da ne znamo bolje."…mi znamo da bolje niti ne treba. I ovo je više nego dobro. Svakako glazbena preporuka svim romantičnim i poetskim dušama u svemiru!