|
Autor: Ž. Tomac
|
|
Utorak, 19 Svibanj 2009 |
|
Ili tako nekako. Božica majka zemlje. 8848 m. Danas (utorak, 19.5.2009.) u 9.40 po nepalskom vremenu Darija i Iris Bostjančić su bile na vrhu svijeta. A nema čega nije bilo na Everestu ovih dana. Od one lavine koju su djevojke izbjegle za dlaku pa preko oblaka, snijega, orkanskog vjetra do prekjučerašnje magle taman kada je druga ekipa krenula prema gornjim dijelovima planine. Zericu kasnije istog dana su Darija i Iris krenule prema trojci. Jučer su došle na Južno sedlo (7920 m) a kakvi su uvjeti bili gore ovih dana govori činjenica da osim jedne ekipe koja je još 5. svibnja uspjela ispenjati vrh nitko drugi ove sezone to nije uspio. Osim toga, ovo je prva čisto ženska ekspedicija i ovo su prvi put u povijesti dvije sestre istovremeno na vrhu.
Molitve koje smo upućivali prema Everestu su izgleda uslišane a možda je najučinkovitija bila ona, Darkovog prijatelja i agenta za podršku Tashi Jangbu Sherpe, koji je 'u samostanu Bijeli hram u Boudhanathu naručio sedmodnevnu puyu, obred u kojem će desetak lama cijelo vrijeme moliti za ekspediciju'. Everest je jučer ponudio nešto bolje uvjete, oko 9 navečer ponudio je prihvatljivih 30 km/sat brzine vjetra i djevojke su krenule u završni juriš. Jedina je promjena bila što je Darija odustala od penjanja bez kisika (na Južno sedlo je došla bez pomoći dodatnog kisika), naime, temperatura od -37 stupnjeva Celzijusa koja na vjetru daje otprilike -50 stupnjeva zahtjeva takvu pomoć jer kisik osim pomoći pri disanju ima važniju funkciju stvaranja topline u organizmu. Sve je to još uvijek nekako nestvarno, djevojke su iz trojke na Južno sedlo došle za sedam sati, u završnoj noći do 8400 (Balkon) su išle 100 visinskih metara na sat što mu dođe nešto kao mali sprint, zatim je slijedilo pet i pol sati do Južnog vrha (8750) i onda još dva sata po teškom penjačkom terenu do vrha. Na vrhu su skinule maske i javile se bazi. Nakon toga su se zadržale oko 45 minuta na vrhu (hrvatska zastava, fotkanje, guštanje, ...). Oko 10.25 su krenule nazad na još teži dio puta. Imale su snage da ispod Balkona pruže i pomoć penjaču kojeg su našle, dale su mu injekciju Dexametazona i nosile ga u logor na Južnom sedlu, tako da će uz nesebičnu pomoć koju je dr. Lana Đolnagić pružala ovih dana svima potrebitim iz raznih ekspedicija naša ekipa ostati 'zapamćena kao rijetko koja u Himalaji koja je ispred svog planinskog cilja na prvo mjesto stavila pomoć drugom čovjeku'. Djevojke sada odmaraju na Južnom sedlu. Uz suze radosnice želimo im uspješan povratak a drugoj ekipi još malo lijepog vremena na vrhu da i one okrune svoj uloženi trud. A onda bi ih stvarno mogao dočekati Let 3 u Matuljima s onom znate, pjesmom, što su spomenuli u NU2 kad ih se pitalo hoće li svirati na predizbornim skupovima!!!! |
Turizam 
