|
Autor: Ž.Tomac
|
|
Utorak, 09 Lipanj 2009 |
|
Po mojoj evidenciji ovo je jubilarno stoto javljanje na planinarskom kutku. To je vrijedilo proslaviti pa iako nitko nije znao za ovaj jubilej jer nema uvida u moju arhivu, ja sam ih skupio, kao pod fol, na Dane letećih tanjurača. Nekako mi je bilo stalo da se odazovu u što većem i u što šarenijem sastavu jer ono što mene jedino zanima jest popularizacija Jelenske i Moslavine u širem smislu i da je u toj priči dobrodošao svatko tko je spreman raditi za opće prihvaćeni cilj a pri tom si život kroz zdravu zajebanciju učiniti ugodnijim i podnošljivijim. Mislim da je to otprilike i Štef rekao u svom nedavnom pismu pa, iako okrnjen, Orkestar za Vincekovo i Martinje stavljam na prvo mjesto. Oni su u toku ove proslave stavili nekoliko zaista lijepih melema na dušu.
Gotovo da se nije dogodilo okupljanje ekipe a da to nije bilo nabijeno nekim spačkama koje bi izazivale histerične napade smijeha. Tako ni ovo okupljanje nije moglo proći u ozbiljnom i svečanom tonu. Za sami početak se pobrinula naša najdraža baka koja mi je donijela stručak ružmarina jerbo se navodno po selu priča da se ženim pa eto neka se nađe. Ružmarin je stigao navodno iz Istre, dostava je išla preko pollitika.com ekipe koja je dan ranije kod njih na šuplom stanju imala svoj susret sa Jelenskom a bilo ih je od svakud, moglo bi se reći – od Dubrovnika do Vladivostoka.
Za svekoliko recesijsko obilje se pobrinula cijela ekipa. Naravno da nitko nije poštivao moju molbu da se usuglasimo (kao Mujo na grupnom seksu) pa je ove predivne gibanice bilo toliko da sam počastio u ponedjeljak i cijelu upravu firme u kojoj radim. Osim Brankove kotlovine našao se tu i nekakav vrlo zanimljiv umak a s posebnim veseljem se unatoč prolomu oblaka koji je protutnjao nad Paklenicom išlo peći i šarana na rašljama. Šarana je navodno netko iz pollitika.com ekipe uzeo kod Ede na ribnjaku i onda ga je zaboravio ponijeti. Nije to nikakvo čudo jer recimo ako je Joža servirao 'onu svoju legendarnu rakiju' onda je pravo čudo da nisu i više toga pogubili. Šarana je donijela baka jer je šteta da propadne a kako onda nazvati taj recept nego 'bakina ribica'. Autora neću javno spominjati iz čisto sigurnosnih razloga ali bi ga mogao prijaviti za neki kulinarski šou na TV pa vi onda sami složite konkluziju.
Loša strana toga obilja je da ja imam izuzetno labilan karakter kad je klopa u pitanju. Gledam ovu fotku gdje me Joža uhvatio sa tanjurom u rukama i pokušavam se sjetiti kada smo zadnji puta hodali. Mnoge aktivnosti su zadnjih mjeseci zamrle zbog izbora ali hodanje stvarno nije trebalo. Čak smo mogli biti toliko tolerantni pa dozvoliti nekome da održi predizborni skup negdje u šumi, onako iz čiste zajebancije, da se imamo čemu smijati. Ako ne počnemo opet intenzivno hodati postoji realna opasnost da ponovo prijeđem magičnu granicu od 110 kilograma a to nikako ne bu dobro. Jedino ako je netko napenalio pisati novu verziju Uliksa pa si slaže sliku za početnu rečenicu, znate ono, 'u kutu garaže je sjedio naš gojazni vođa držeći tanjur kotlovine u rukama i pjevušeći introibo ad altare dei'
Na dobru klopu treba ići i dobra pijača ali tu izgleda ima nekih problema. Navodno su neki podrumi presahnuli a u neke su bačeni uroki u obliku zmija i koječega (na što li je sve spremna bolesna ljudska mašta kada nekoga uzme na zub!!!). Uglavnom, da ne duljim, ostalo je dosta ovih boca sa nekom čudnom tekućinom što vuče na kruškov sok i lagano se pjeni. Ja sam te ostatke ostavio vani jer nemam doma bućkalice da stavim gore a mislim si ako izbije čepove neka napravi nered vani, lakše mi je počistiti.
I tako, složenac dobrog raspoloženja do komad noći a onda su se prvi ustali naši najistaknutiji poljoprivrednici jer im je proradio ponedjeljak u glavi i pošli, a za njima lagano i ostali. Rutinirano sam počistio nered, oprao suđe, oprao onaj tanjur od kotlovine, stavio tzv. stolnjake u pranje, itd. itd. a onda sam sjeo i malo vrtio film prije spavanja. I svašta mi je prolazilo kroz glavu a svako malo mi se vraćao onaj poljubac i kako je taj vrat božanski mirisao i ...
.....da je gledam, krišom, kroz trsku i šaš,
a preko reke noć je pala kao plašt.
Gdje li je samo Lojzo iskopao tako uklopivu pjesmu........................
|
Turizam 
