IZNIMAN AUTORSKI PEČAT ZDENKA IVANUŠIĆA 

Odmah treba reći, ako je Ivanušić možda i «izgubljen» u html računalnom kodu, koji je podloga web stranica, nije «izgubljen» u svojem jazz svemiru koji nesebično dijeli s nama, slušateljima, ne postavljajući pitanje granica i putovnica – svi smo dobro došli u taj jazzistički univerzum, uz jedan uvjet: slušati Donna Lee Saxophone Quartet ili «Lost in Html» treba otvorena uma i srca kako bismo se prepustili emocijama i pozitivnim vibracijama koje nam glazbenici na čelu s Ivanušićem nude.  

Te su glazbene poruke snažne, a da je živ Adolf Sax, zasigurno bi bio ponosan na svoje izume…eto ih čak četiri u Donna Lee Quartetu, a izvedba na CD-u «Lost in Html» nosi izniman autorski pečat Zdenka Ivanušića. Rekoh, te su glazbene poruke snažne, ali i zahtjevne, neće nas lako pustiti k sebi, moramo se malo i potruditi, nije dostatno samo sjesti u dražesni sweet spot našeg kućnog hifija, udobno se smjestiti u fotelji…ova glazba traži vrlo čiste i otvorene uši. Zaboravite novine, knjige ili neki drugi posao dok slušate, neće vam se otvoriti magični Zdenkov svijet ako niste potpuno spremni i koncentrirani. 

Zdenko Ivanušić, saksofonist i skladatelj, vođa je Donna Lee Saxophone Quarteta i sastava s kojima, uz jazz standarde, nudi snažne autorske skladbe i originalne aranžmane. Čovjek je impresivne glazbene biografije - surađuje sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom i Big bandom Hrvatske radiotelevizije, Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu i gradskim kazalištem Komedija. Bio je solist u HGM Jazz orkestru Zagreb, pod vodstvom Sigija Feigla od osnutka orkestra 2002. godine pa do 2006. godine. Surađuje s poznatim hrvatskim glazbenicima kao što su Zvonimir Bučević - Buč (The Bučers), Dubravko Vorih, Ladislav Fidri (Super Session All Stars Big Band), Miro Kadoić (Mirokado) i s popularnim sastavima: Brain Holidays (reggae) Flyer (pop), Soul Heavies (p-funk)… Nastupao je s brojnim svjetskim glazbenicima kao što su Randy Brecker, Bob Mintzer, Don Menza, Bobby Shew, John Riley, Earl Gardner…

U njegovoj glazbi osjećaju se pozitivni utjecaji velikana kao što su Johnny Hodges, Charlie Parker, John Coltrane, Wayne Shorter, Grover Washington Jr., Steve Coleman, Kenny Garrett, itd… 

Posveta Parkeru vidljiva je i iz naziva Donna Lee Quarteta.  

Prvi album «Four Odd» iz 2005. godine okuplja sjajnu ekipu glazbenika. Već  naslovna «Four Odd» vrlo samopouzdano otvara album, a gitaristička intervencija Ivana Kapeca, jednog od onih majstora gitare čiji je zvuk čista lirika i emocija, gotovo je školski primjer kako treba svirati jazz. Ritam sekcija, Dubravko Vorih i Borna Šercar odlično «drži» prve četiri skladbe, u kojima sudjeluje. Vrlo je dojmljiv i trombon Vedrana Sadića u Zdenkovoj skladbi «Crossreference». 

Dalje slijedi ono što sam u uvodu definirao kao rijetku glazbenu hrabrost i upornost – četiri saksofona bez ritam sekcije! Sva raskoš glazbenikova talenta i njegove mogućnosti (ali i opasnost od suprotnog efekta!) imaju zgodu pokazati se u ovakvoj postavi. Mingusova «Boogie Stop Shuffle» znalački je stavljena odmah nakon kompozicija s ritam sekcijom. Tema koja se uvlači pod kožu i gotovo svima je poznata, sigurna je karta.

«Lush Life» Billyja Strayhorna snimljena je po originalnom aranžmanu World Saxophone Quarteta i također je dobitna kombinacija. «Summertime» isto tako, a «Green Lobster Dream» stanovita je počast Bošku Petroviću. Završna, autorska «Conchology» vrlo je razigrana i brzo ulazi u uši. 

Dakle, ovaj CD definira put kojim Ivanušić želi ići. Teško bi to bilo bez sjajnih suradnika: alt saksofonista Andreja Henigmana, tenor saksofonista Vanje Ilekovića i bariton saksofonista Aleša Suše. Kvartet saksofona bez ritam sekcije traži znanje, odličan aranžman, preciznu svirku. To nisu mali problemi, uvijek prijeti opasnost da nešto ostane nedorečeno, ili čak s nedostatkom onog glasovitog groovea…srećom, DLSQ to uspješno radi. Ljepota cijele te priče otvara nam se nakon četvrtog ili petog slušanja. Treba malo strpljenja. Znam da će neki odustati, ali, vjerujte, vrijedi pustiti CD nekoliko puta, onda slijede sočni plodovi.  

Logičan nastavak ovog definiranog puta je CD «Mellow». Još hrabriji potez! Cijeli album nose četiri saksofona. Određena ograničenja Ivanušić rješava domišljatim aranžmanima, a skladba koja otvara ploču je himnična «When the Saints Go Marchin' In», svirana energično i zavodljivo. Slijedi «Little Brown Jug», a zatim i «Lost in Html», naslovna skladba s istoimenog albuma iz 2007. godine. Kako je na tom albumu skladba svirana drugačije, čak i s programiranim basom i bubnjevima, to je na «Mellow» malo «umrtvljena» u odnosu na istoimeni album.

Jedan od vrhunaca je obrada makedonske «U Kruševo Ogin Gori». Tu se Quartet vješto poigrava s tradicionalnom makedonskom narodnom pjesmom, kao što je to nekad činio Boško Petrović, ili danas npr. Sinan Alimanović s bosanskom sevdalinkom na iznimnom jazz albumu «Bosnia Groove». 

Naslovna «Mellow»  vrhunska je, možda i ponajbolja skladba Zdenka Ivanušića. Album zatvara obrada «La Cucaracha», za koju držim  da je snimljena kako bi glazbenici pokazali sve mogućnosti izvedbe, pa i ovakve skladbe. 

I konačno, solo projekt Zdenka Ivanušića «Lost in Html», iz 2007. godine, okuplja isto tako dojmljive glazbenike: Davor Dedić, pijano, Goran Rukavina, bas, Bruno Domiter, bubnjevi, Antonio Geček, truba, Andrej Henigman, bariton sax, Ante Prgin, el.gitara i Robert Lajić, programer el.basa i bubnjeva. Sve skladbe, osim «Replay Blues» Roberta Lajića, potpisuje snažnim autorskim pečatom Zdenko Ivanušić. 

Glazbeni kritičar Edward Blanco napisat će kako je «Lost in Html» neočekivano glazbeno blago, pravi dragulj glazbene produkcije, a Keith Hannaleck će reći da nam Zdenko donosi finu mješavinu suvremenog «smooth jazza» i moderne fuzije s puno improviziranja… 

Glazbenici, vođeni Zdenkovim stvaralačkim impulsom, dobro plivaju i u mainstreamu, ali i dahu funka i elektronskih inovacija na ovom albumu, a i baladičnost bluesa nije im nepoznanica. Dojmljiva ritam sekcija, međuigra i isprepletenost glazbala i sinergija ideje i realizacije, nude odličan album, neću reći najbolji od ova tri, ali svakako najslušljiviji, i čini mi se, unatoč stilskoj raznolikosti ritmova i skladbi, ipak najkompaktniji. «Here and There» otvara ploču, vrlo uvjerljivo, Rober Lajić puno je učinio za atmosferu i ritam kako ove skladbe, tako i gotovo cijelog albuma. Antonio Geček, trubač, odličan je u «Done», kao i u naslovnoj «Lost in Html», Davor Dedić pouzdana je potpora ritam sekciji, pijanist je to odličnog timinga i prepoznatljiva zvuka, dok su Goran Rukavina i Bruno Domiter ona baza koja nosi skladbe u kojima sviraju. 

Zdenko je ovim albumom pokazao potpunu stvaralačku zrelost, iako je to stanovit otklon od Donna Lee Quarteta, no svejedno držim ove tri ploče «trilogijom» i cjelinom, u autorskom smislu, jer osim što je sve povezano tim, već naglašavanim Zdenkovim autorskim pečatom, različitost izvedbe, kao i glazbenika, na kraju stvar dovede do jedne zaokružene priče. 

Iz svega toga proizlazi i album koji uskoro izlazi, «Free Fall». To je u cjelosti autorski materijal, skladan u zadnjih godinu dana za jazz quartet, s raznolikom glazbom. Tu su netipične teme, poput «Free Fall» i «Bizznezz», pa preko latino ritmova («Four to Go») i funk groovea («Maestro M»)…sve do mainstreama («Some Blue» i «Marching Roots») i otvorene free forme («Free Fall Real Free»).

Glavna poveznica su isti glazbenici na svim skladbama, koji se prilagođavaju određenom stilu. A to su: Elvis Penava, gitara, Zvonimir Bučević Buč, el.bass, Borna Šercar, bubnjevi i Zdenko Ivanušić, saksofoni.