|
Autor: Ž. Tomac
|
|
Srijeda, 09 Rujan 2009 |
|
Nakon više od godinu dana je moj direktor imao nekakvo božansko prosvjetljenje i dao mi stimulaciju. To je, kao što vidite, toliko rijetka pojava i to ne bi bilo vrijedno ni spomena da se tu nije dogodio jedan zajeb. Naime, iz zasjede je vrebala Jaca i gotovo četvrtinu te stimulacije prebacila na konto harača, da tuga bude veća, sa svega 6 kuna i 5 lipa sam uletio u 4 posto. Tu sam ja totalno ispalio na živce i odlučio se aktivno uključiti u najavljivanu vruću jesen.
Osvrnuo sam se malo oko sebe da vidim koje se sve opcije i programi nude. Prvo sam vidio da Joža nudi tzv 'prodavanje magle'. Mislim da se tu ne bih nikako snašao pa sam tu opciju odmah odbacio. Naša najdraža baka je pak osmislila jedan vrlo racionalan i vrlo stabilizirajući program, okupila zbor naše sekcije i dodatno ga vrlo uvjerljivo prezentirala svekolikoj prisutnoj javnosti a i gostima. Baka je obrazložila da se potpuno neracionalno ponašamo i da besposleno lamunjanje po šumama i gorama (dok traje ova recesija) ne vodi nikuda. Njen stabilizacijski prijedlog je da se članovi sekcije svaki vikend okupe kod nekoga, donesu ono što bi i inače ponijeli na izlet (meso, kolače, cugu, ..) i naprave neki društveno koristan rad. Tko bi baki odolio, svi smo odmah kolektivno pristali. Jebiga, puno puta moraš pristati i na kojekakve pizdarije u svekolikoj nadi da će baka jednom ponuditi i nešto zanimljivije.
I kud će suza neg' na oko, prvo smo natrčali na drva. E da su to drva....... Ali to je bio nekakvog otpadovog otpada otpad koji nije dobar ni da se na putu iz Lanjičke baci u pemsku jamu (a tamo se zbilja svašta baca). Taj dio priče mi nikako nije jasan. Naime, šuška se ovih dana da je, citiram: ' otvaranjem javne rasprave, krenula procedura rekonstrukcije, odnosno privatizacije Hrvatskih šuma'. Ne bi li bilo lijepo i ljudski, dok se još može i dok još nije privatizirano, osigurati prijateljima (a posebno prijateljicama) nekakva bolja drva ili je to već počelo uvlačenje budućim gazdama pa se sve što se dade prodati čuva i pazi a samo otpad se ostavlja za prijatelje. Ima tu i drugih opcija i teorija ali suzdržat ću se od elaboriranja da ne ispadne da sam jako zločest.
Drva su tako dobra da je Joža u prvih pet minuta strgao dvije od tri donesene sjekire. Tu je pak on skroz popizdio, sad jel' zbog drva ili zato što ovo nije bio njegov program, i javno je svima obznanio da se vraća u prodavanje magle jer mu jedino to izuzetno dobro ide. Mi drugi smo šutjeli (ko nas jebe kad smo pristali na program bez detaljnog uvida u isti). A onda je situaciju počeo spašavati HDZ (i meni izgleda nevjerojatno ali vidio sam na svoje oči). Bilo je to ovako – pojavio se Lojz sa motornom pilom i cjepačom. Natočio je gorivo, održao kratku praktičnu prezentaciju i odlumal. Ekipa je ostala u zericu nijemom stanju i nije bilo druge nego uhvatiti se posla.
A tek što se dobro jelo poslije, čak je i Štefa izuzetno prošla, njoj su poslali netaknute pileće krmenadle......
Tjedan dana kasnije smo nastavili u recesijskom duhu na krovu moje garaže. Sve je išlo više manje po planu dok se nije pojavio Tomo sa bocom viskija u ruci. Do tada se poštovao moj plan da sa dvjesto kuna u džepu izdržim do plaće i ako bi se ikako moglo, pokrijem garažu. Plan je s jedne strane skroz u duhu bakinog programa ali operativno gledano ima grdih nedostataka (koliko god to bilo teško priznati). Da nema recesije tu bi se našla bar gajbuša pive i bar pet litri vina. Ovako se pilo ono što se imalo u zalihama iz nekih drugih vremena. Nakon što je savladan Tomin viski došao je na red Jeger a koketiralo se bogami i sa rakijom. Oni koji su ikad u životu iole ozbiljno znali popiti shvatit će kakve efekte je ovaj koktel izazvao. I tko zna gdje bi nas to odvelo da nismo surovo otrežnjeni jednom sjetnom rečenicom. Otprilike ovako – da sam ja prigodom jedne ovakve davne pijanke, samo je piće bilo drugačije (konjak Napoleon), sa generalnim direktorima Tehnogasa shvatio s kakvim opasnim igračem pijem i tom prilikom ispravio tu povijesnu grešku, možda nas ne bi sastavio ni rat a ni recesija. U tom trenu smo shvatili da piti ovako bez veze nema smisla i odlelujali smo u raznim smjerovima. Doslovce odlelujali! |
Turizam 
